Anja Medved – Ispovijest krijumčara, Pogled kroz željeznu zavjesu / Smugglers Confessional, Looking Through The Iron Curtain

smuglers confessional1

Scena iz filma

Uspomene, fotografije i isječci iz obiteljskih i arhivskih filmova iz pograničnog područja Nove Gorice i Gorize govore o tome kako se dvije različite stvarnosti mogu istodobno naći na istom mjestu.

Sadržaj filma

Carinska zgrada na granici između dva gradića, dvije zemlje, dva društvena sustava, dva svijeta, romanskog i slavenskog, 65 godina nakon kraja rata. S 20. prosincem, kada je Slovenija ušla u zonu Schengena, Nova Gorica se po prvi puta u povijesti našla bez graničnih ograda. Iste noći ovaj se traumatični prostor pretvorio u mjesto susreta. Unutra se nalazi kamera, mikrofon, računalo i zavjesa, a ljudi s obje strane granice počinju nadirati, donoseći svoje priče i slike, darujući svoje doprinose zajedničkom fundusu sjećanja. Donirane uspomene i isječci iz obiteljskih i arhivskih filmova govore kako se dvije različite stvarnosti mogu istodobno naći na istom mjestu.

Komentar redateljice

Naša potreba da očuvamo sjećanje raste u odnosu na brzinu kojom se svijet mijenja. Početkom 20. stoljeća izumljen je film kako bi rasteretio sjećanje, no sjećanje ne govori samo o prošlosti: ono govori i o sadašnjosti, o tome zašto pamtimo određene događaje, a drugih se ne sjećamo. Sjećanje je, dakle, dio naših planova, vizija i strahova o budućnosti. Budućnost uvijek počinje ovdje i sada – potječe iz vrlo specifičnih uspomena i vrlo specifičnih trenutaka zaboravljanja.

Memories, photographies and fragments of family and archive films from the border territory of Nova Gorica and Gorizia tell how can two different realities find themselves simultaneously in the same place.

Film synopsis

A customs office building on the border between two towns, two countries, two social systems, two worlds, the Romanic and the Slavic, 65 years after the end of the war. On 20th of December with the entry of Slovenia into the Schengen area, Nova Gorica for the first time in its short history finds itself without border fences. The same night, this traumatic space transforms into a meeting place. Inside are placed a camera, a microphone, a computer and a curtain and people from both sides of the border start streaming in, bringing their stories and images, donating their contributions to the common holdings of memory. Donated memories and fragments of family and archive films tell how can two different realities find themselves simultaneously in the same place.

Director’s comment
Our need to preserve memory increases in correlation to the speed with which the world changes. In the beginning of 20th century film was invented to unburden memory, but memory speaks of more than merely the past: it also speaks of the present, of why we remember certain events and have no recollection of others. Memory is thus in correlation with our plans for, visions of and fears about the future. The future always starts here and now – stemming from very specific memories and very specific instances of forgetting.


eulogo   “With the support of the Culture Programme of the European Union”

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: