Archive

Rijeka

Mali salon 14/11 – 4/12/2013

jj4jj3jj5

Janez Janša, Janez Janša, Janez Janša – Rad, 2007.

Photo by Robert Sošić

Izložba donosi uvid u ‘slučaj Janša’ od 2007. do danas, u nekoliko međusobno prepletenih segmenata: osobni dokumenti, kolaborativni radovi te reakcije medija . ‘Slučaj’ poprima karakteristike vješto smišljenog krijumčarenja u kojem je ulog sam život, a cilj pretresanje granica između politike, umjetnosti i svakodnevice. Djelovanje ‘neo-Janši’ postaje sredstvo propitivanja simboličke moći imena u sustavu umjetnosti, kao i širim društveno-političkim sferama. Ukazuje na faktore koji sudjeluju u kreiranju identiteta umjetnika tj. umjetničkog rada, dok redefiniranjem poimanja autorstva i vlasništva zalazi u zone represije između individue i kolektiva, građanina i države, umjetničke geste i nacionalnog simbola.   

Projekt Janši se u prvom redu ističe kao performativan, zasnovan na ideji živog i utrostručenog ready madea – umjetnici koriste vlastito trajanje, tijelo i lik kao medij. Trojica, prije poznati kao Davide Grassi, Emil Hrvatin i Žiga Kariž, 2007. prisvajaju ime tadašnjeg premijera i predsjednika Slovenske Demokratske Stranke (SDS-a). Promjenu imena vrše paralelno učlanjivanjem u SDS, simbolički preuzimajući i geslo stranke: što nas je više, brže ostvarujemo cilj. Koristeći se pretjeranom identifikacijom ističu manje zamjetne, fatalističke momente upisane u pozadinu djelovanja nacionalno reprezentativnih obrazaca. Istovremeno, prisvajanje zadobiva potencijalno subverzivni učinak – povećavanje broja Janeza Janši postaje taktika izazivanja pomutnje u političkim redovima i proširenja prisutnosti suvremene umjetnosti. Pitanja koja naviru su; Koliko se današnje umjetničke prakse mogu infiltrirati u političku sferu i isprovocirati samorazumljivo shvaćanje nacionalnog identiteta? Može li inflacija imena oslabiti ili makar uznemiriti poziciju moći ‘pravoga Janše’? Kakve učinke ima preimenovanje za umjetničko djelovanje i za biografije autora?

The exhibition provides an insight into the “Janša case”, from 2007 until the present day, through several intertwined segments: personal documents, collaborative works and media responses. The “case” acquires the characteristics of skilfully planned smuggling, with life at stake and the aim of challenging the boundaries of politics, art and everyday life. The activities of “neo-Janšas” become a means to examine the symbolic power of name in the art system, as well as in broader social and political fields. They point to the factors that participate in creating identities of artists, i.e. work of art, while redefining the notion of authorship and property enters the zone of repression between the individual and the collective, citizen and state, art gesture and national symbol.
The Janša project is primarily performative, based on the idea of a living and tripled ready-made – the artists use their own duration, body and character as the medium. Three men, formerly known as Davide Grassi, Emil Hrvatin and Žiga Kariž in 2007 appropriated the name of the then prime minister and head of the Slovenian Democratic Party (SDS). As they changed their names, they simultaneously became party members, symbolically taking over the party slogan: The more we are, the faster we will reach the goal. By using excessive identification, they underline less noticeable fatalist moments instilled in the background of nationally representative patterns. At the same time, appropriation acquires a potentially subversive effect – an increase in the number of Janez Janšas becomes a tactic of causing a stir in the political circuits and expansion of contemporary art’s presence. The questions arising are: to what extent can today’s art practices infiltrate in the political sphere and provoke a self-understanding idea of national identity? Can inflation of names weaken or at least disturb the power position of “the real Janša”? What are effects of a name change to the artists’ activities and biographies?

Exhibition set-up


eulogo  “With the support of the Culture Programme of the European Union”

cropped-logo-antologije-krijumcarenja1.jpg

Antologije krijumčarenja / Smuggling Anthologies /Antologie di contrabando
Nositelj projekta: MMSU Rijeka (HR)
Partneri: Trieste Contemporanea (IT), Mestni muzej Idrija (SLO)

Kustoski tim: Giuliana Carbi /Trst/, Ana Peraica /Split/, Marija Terpin /Idrija/, Sabina Salamon /Rijeka/.

Izložba: MMSU i Mali salon, 22. 10. – 4. 12. 2013., otvorenje: u 19 sati

Performans: Krešo Kovačiček & suradnici: Tobacco Standard, performans, Terminal, željeznički most, četvrtak 24.10. u 19 sati

Simpozij, 23. i 24. 10., Astronomski centar Rijeka, Brdo Sveti Križ

Izložba: Janez Janša, Janez Janša, Janez Janša, Rad, Mali salon, 14. 11. – 4. 12. 2013, otvorenje u 19 sati

Art kino Croatia, 18. – 20. 11. u 20.30 sati, dokumentarni program
18.11. Moja granica, autorice: Nadja Velušček i Anja Medved
19.11. Raskršća željezne zavjese, autor: Robert Tasnádi
20.11. Ariel, autori: Ivo Deković, Igor Kirin, Nikola Ukić

Podijelite s nama sjećanja i anegdote šverca kao strategije preživljavanja.  Svaki ponedjeljak od 10 – 13 sati u Malom salonu.
Zanima nas šverc kao jedna od glavnih ekonomskih metoda preživljavanja u svijetu. Vodeći se idejom o načinima, vremenima i opstanku šverca kao nelegalne ekonomije na stjecištu mediteransko –alpske, slavenske i talijanske kulture, projekt je okupio tridesetak sudionika – umjetnika, povjesničara, etnologa, krijumčara i filozofa koji će nastupiti na izložbi i simpoziju te s nama podijeliti znanje i iskustvo o aktivnosti na raznim krajevima kontinenta.

Dijelom je tema krijumčarenja na područje Istre, Slovenskog primorja i Tršćanskog zaljeva postavljena u kontekst novonastalih administrativno-političkih karata i razlikovanja EU – ne-EU, a većim dijelom na činjenicu da su se na tom području donedavno odvijale aktivnosti krijumčarenja na relaciji more – kontinent, Istok – Zapad, Jugoslavija – Italija, socijalizam – kapitalizam,  čime je nadilazio postojeće administrativno – politička situacije i režime.

Projekt je a zamišljen je kao kombinacija simpozija i izložbi koje će se sukcesivno događati na tri lokacije :
– MMSU Rijeka, 2013;
– Trieste Contemporanea, Trst 2014
– Mestni muzej Idrija, 2014

Svaki od 3 događaja oslanja se na interdisciplinarni pristup temi, uzimajući u obzir povijesni kontekst, osobna svjedočanstva i umjetničku produkciju.

Šverc je moguće čitati kroz izgubljene priče, zaboravljene povijesne činjenice, robnu razmjenu, slučajeve teškog kriminala, kroz falsificiranje povijesnih činjenica, nekad i danas. U projektu se oslanjamo upravo na taj, interpretativni naboj šverca, objedinjujući osobne priče ljudi, kao i pisane izvore. Pretresti ćemo odnose između službenog i ne-službenog, zapisanog i etabliranog spram fluidnog, emotivnog, pohranjenog u memoriji.
Projekt će obuhvatiti suvremenu umjetnost, povijest, etnografiju, kulturnu baštinu, a u smislu vrste materijala sadržavati će dokumentarnost – fikciju – teorijsku interpretaciju.

Sudionici na izložbi u MMSU i Malom salonu:

Aleksandar Garbin (Hrvatska)
Anja Medved (Slovenija)
Azra Akšamija (Austrija)
Balázs Beöthy (Mađarska)
Can Sungu (Turska)
Christiano Berti (Italija)
Društvo Bez granica (Hrvatska)
Dušan Radovanović (Srbija)
Hassan Abdelghani (Hrvatska)
Janez Janša, Janez Janša, Janez Janša (Slovenija)
Krešo Kovačiček (Hrvatska)
Marco Cechet (Italija)
Lorenzo Cianchi i Michele Tajariol  (Italija)
Police Museum (Hrvatska)
Nikola Ukić, Ivo Deković, Igor Kirin ((Hrvatska, Njemačka)
Robert Tasnádi (Mađarska)
Soho Fond (Estonija)
Tanja Vujasinović (Hrvatska)
Tomislav Brajnović (Hrvatska)
Victor Lopez Gonzalez (Španjolska)
Zanny Begg i Oliver Ressler (Austrija)


Simpozij> 23. i 24. 10. > Astronomski centar Rijeka
Brdo Sveti Križ, 3 km od središta Rijeke

srijeda, 23. 10.

10 – 13 sati

Dragica Čeč, Krijumčarenje, način preživljavanja u Ranom novom vijeku
Cristiano Berti, Crni Torino: Iye Omoge i druge priče
Franc Trček, (Post)tranzicijski identitet šverca?
Ana Smokrović, Šverc ljudskih organa
Aleksandra Lazar, Od sivog k blijedom: refleksije o slobodi i kreativnosti prije i poslije
pristupanja kulturnoj industriji

Pauza za ručak  13 – 15

15 – 17 sati

Simona Sušec, Krijumčareni predmet i poimanje robe
Robert Tasnádi, Raskršća željezne zavjese
Melita Richter, Sjećanje na život s granicom i njezinom drugom stranom

četvrtak, 24. 10.  

10 – 13 sati

Ksenija Šabec, Krijumčarenje u 20. stoljeću kroz životne priče stanovnika Idrije
Damir Medved, Šverc, nematerijalna baština Rijeke
Mira Hodnik, Krijumčari rudačom žive u 18. Stoljeću


eulogo  “With the support of the Culture Programme of the European Union”

Fabric1

Michele Tajariol & Lorenzo Cianchi – FalseBottom, 2013.

Projekt Lažno dno (2013.) dvojca kojeg čine Michele Tajariol i Lorenzo Cianchi bavi se odnosom krijumčara i teritorija, sposobnošću krijumčarenja, skrivanja i nezakonitog prijenosa robe. FalseBottom je istraživanje podijeljeno u dva dijela: prvenstveno izdvajanje karata koje su izradili mjesni stanovnici, koji su imali doticaja s krijumčarenjem ili su odigrali u njemu neku ulogu, te sukobljavanje sa snagama sigurnosti koje sprečavaju ilegalan promet. Usporedba karata koje su nacrtali mještani i službenih karata omogućuje umjetnicima da kreiraju i treću kartu i iskušaju neki od krijumčarskih puteva. Prema prijedlozima i uputama mještana Tajariol i Cianchi također kreiraju posebnu umjetničku prtljagu za prijenos nove karte, koja postaje i predmet trgovanja i predmet za trgovanje.

The project FalseBottom by the duo Michele Tajariol and Lorenzo Cianchi reflects on the relationship between traffickers and territories, on the capability of smuggling, hiding and transporting objects illegally. FalseBottom is a research divided in two parts: firstly the individuation of maps drawn by locals who have been in contact or played a role in smuggling and, subsequently, a confrontation with the security force who prevent illegal traffic. Comparing maps drawn by locals with official maps allows artists to create a third map and to try out one of the smugglers’ itinerary. Following locals’ suggestions and instructions Tajariol and Cianchi also create a specific art-luggage to transport the new map, which becomes both a traded and a trading object.

rad8-3 rad8-1

Michele Tajariol & Lorenzo Cianchi – FalseBottom, 2013.

Photos by Robert Sošić


eulogo  “With the support of the Culture Programme of the European Union”

U svojem trećem zajedničkom filmu Zanny Begg (Sydney) i Oliver Ressler (Beč) fokusiraju se na poteškoće pri dobivanju državljanstva, istodobno propitujući prešutno isključivu prirodu te ideje. Film Pravo prolaza dijelom je nastao kroz niz razgovora s Ariellom Azoulay, Antoniom Negrijem i Sandrom Mezzadrom. Ti su razgovori polazišna točka rasprave u Barceloni, jednom od najnapučenijih i najmultikulturnijih europskih gradova, sa skupinom ljudi koja živi “bez papira”. Film se događa noću, dok u pozadini svijetli grad i otvara mračnu prazninu u kojoj marginalizirani i isključeni artikuliraju svoj odnos prema nasumičnoj prirodi nacionalnog identiteta i državljanstva. Španjolska je odabrana za ovaj projekt jer pleše po rubu financijskog kolapsa i iskušava granice europske kohezije.

Naslov Right of Passage odnosi se na faze ili “obrede inicijacije” koji označavaju važne događaje na putu samosvojnosti. Pretvaranje “rites” (obredi) u “rights” (prava) potvrđuje da sloboda kretanja mora postati svačije pravo – neovisno o mjestu rođenja. Kako film istražuje ova putovanja, ona mijenjaju ne samo one koji putuju, nego i mjesta gdje se nastanjuju.

In their third collaborative film Zanny Begg (Sydney) and Oliver Ressler (Vienna) focus on struggles to obtain citizenship, while at the same time questioning the implicitly exclusionary nature of the concept. The Right of Passage is partially constructed through a series of interviews with Ariella Azoulay, Antonio Negri and Sandro Mezzadra. These interviews form the starting point for a discussion in Barcelona, one of Europe’s most densely populated and multicultural cities, with a group of people living “without papers”. The film is set at night, against a city skyline, providing a dark void from which those marginalized and excluded can articulate their own relationship to the arbitrary nature of national identity and citizenship. Spain was chosen for this project as it is teetering on the brink of financial meltdown and is testing the limits of European cohesion.
The title, The Right of Passage, refers to the stages, or “rites of passage” that mark important transitions on the path to selfhood. The exchange of “rites” with “rights” suggests that freedom of movement must become a right granted to every person – regardless of his or her place of birth. As the film explores these journeys not only transform those who embark upon them but also the places they inhabit.
In the film, the conversations around citizenship are interwoven with animated sequences.


eulogo  “With the support of the Culture Programme of the European Union”

smuglers confessional1

Scena iz filma

Uspomene, fotografije i isječci iz obiteljskih i arhivskih filmova iz pograničnog područja Nove Gorice i Gorize govore o tome kako se dvije različite stvarnosti mogu istodobno naći na istom mjestu.

Sadržaj filma

Carinska zgrada na granici između dva gradića, dvije zemlje, dva društvena sustava, dva svijeta, romanskog i slavenskog, 65 godina nakon kraja rata. S 20. prosincem, kada je Slovenija ušla u zonu Schengena, Nova Gorica se po prvi puta u povijesti našla bez graničnih ograda. Iste noći ovaj se traumatični prostor pretvorio u mjesto susreta. Unutra se nalazi kamera, mikrofon, računalo i zavjesa, a ljudi s obje strane granice počinju nadirati, donoseći svoje priče i slike, darujući svoje doprinose zajedničkom fundusu sjećanja. Donirane uspomene i isječci iz obiteljskih i arhivskih filmova govore kako se dvije različite stvarnosti mogu istodobno naći na istom mjestu.

Komentar redateljice

Naša potreba da očuvamo sjećanje raste u odnosu na brzinu kojom se svijet mijenja. Početkom 20. stoljeća izumljen je film kako bi rasteretio sjećanje, no sjećanje ne govori samo o prošlosti: ono govori i o sadašnjosti, o tome zašto pamtimo određene događaje, a drugih se ne sjećamo. Sjećanje je, dakle, dio naših planova, vizija i strahova o budućnosti. Budućnost uvijek počinje ovdje i sada – potječe iz vrlo specifičnih uspomena i vrlo specifičnih trenutaka zaboravljanja.

Memories, photographies and fragments of family and archive films from the border territory of Nova Gorica and Gorizia tell how can two different realities find themselves simultaneously in the same place.

Film synopsis

A customs office building on the border between two towns, two countries, two social systems, two worlds, the Romanic and the Slavic, 65 years after the end of the war. On 20th of December with the entry of Slovenia into the Schengen area, Nova Gorica for the first time in its short history finds itself without border fences. The same night, this traumatic space transforms into a meeting place. Inside are placed a camera, a microphone, a computer and a curtain and people from both sides of the border start streaming in, bringing their stories and images, donating their contributions to the common holdings of memory. Donated memories and fragments of family and archive films tell how can two different realities find themselves simultaneously in the same place.

Director’s comment
Our need to preserve memory increases in correlation to the speed with which the world changes. In the beginning of 20th century film was invented to unburden memory, but memory speaks of more than merely the past: it also speaks of the present, of why we remember certain events and have no recollection of others. Memory is thus in correlation with our plans for, visions of and fears about the future. The future always starts here and now – stemming from very specific memories and very specific instances of forgetting.


eulogo   “With the support of the Culture Programme of the European Union”

Najlonke Angela Jurman1set za tehnicko crtanje Marjeta J.V.1

Tanja Vujasinović – Obiteljska arhiva, 2013.

Obiteljska arhiva (2013.) Tanje Vujasinović je arhiva šverca u obitelji umjetnice, kroz tri generacije žena. Rad se sastoji od fotografija tri prošvercana predmeta (najlonki, šestara za tehničko crtanje i visokonaponskog transformatora za neon). Ispod svake fotografije nalazi se podatak o kojem se predmetu radi, godina kada je predmet prokrijumčaren (1952., 1964. i 2009.), ime osobe koja je krijumčarila pojedini predmet (Angela Jurman , Marjeta Jurman Vujasinović i Tanja Vujasinović) i ruta krijumčarenja (Trst-Ljubljana, Trst-Ljubljana, Ljubljana-Zagreb). Zemlje koje su krijumčarenjem podijeljene ili „sukobljene“ u isto vrijeme njime su i povezane. Šverc je svakodnevica stanovnika ovih prostora i kao takav postao je dio obiteljskih povijesti. Obiteljska arhiva iskazuje šverc kao egzistencijalnu nužnost uvjetovanu često besmislenim i apsurdnim društveno-političkim ograničenjima. Uz arhiv se nalazi i prazna bilježnica koja omogućava posjetiteljima da zapišu svoja obiteljska iskustva krijumčarenja.

Family Archive is an archive of smuggling in this artist’s family through three generations of women. The work consists of photographs of three smuggled objects (nylon tights, a drafting tool set and a high-voltage neon transformer). Below each photograph there is information about the object, the year it was smuggled (1952, 1964 and 2009), the name of the person who smuggled it (Angela Jurman, Marjeta Jurman Vujasinović and Tanja Vujasinović) and the smuggling route (Trieste-Ljubljana, Trieste-Ljubljana, Ljubljana-Zagreb). The countries divided or “confronted” by smuggling are at the same time connected by it. Smuggling is an everyday occurrence for the local people and as such it became part of their family histories. Family Archive portrays smuggling as an existential necessity conditioned often by senseless and absurd social and political limitations. In addition to the archive there is an empty notebook, The Book of Smuggling, enabling visitors to write down their own or their families’ smuggling experiences.

rad6-1

Tanja Vujasinović – Obiteljska arhiva, 2013.

Photos by Robert Sošić


eulogo  “With the support of the Culture Programme of the European Union”