Archive

Tag Archives: Anja Medved

Plakat_jpg

U utorak, 4. 11. 2014., u 18 sati u Gradskom muzeju Idrija održat će se filmska večer Krijumčari na platnu, kojom se i zatvara idrijski dio međunarodnog projekta Antologije krijumčarenja.

Prikazivat će se dva filma – ČUVAJ FILM! i MOJA MEJA.

Film ”Čuvaj film” je nastao između 1943. i 1945. godine i prikazuje, između ostalog, i slovensku zemlju tijekom rata. Autor filma je Antonio Peraica koji je, iako je bio partizanski snimatelj, poslije rata sakrio snimke spornog sadržaja. Tik pred smrt je snimke otkrio unuci, dr. Ani Peraici, koja će film predstaviti publici.

Film ”Moja meja”, autorica Anje Medved i Nadje Velušček, govori o životu u Gorici krajem drugog svjetskog rata, gdje novo postavljena granica nije prešla samo preko polja, ulica i vrtova, več je razdijelila i osjećaje, misli i očekivanja tamošnjeg stanovništva.

Movie night – Smugglers on-screen will be held on Tuesday, 4/11/2014 at 6 p.m. at the Civil Museum Idrija. This event will, at the same time mark the ending of Idrija’s part in the international project Smuggling Anthologies.

Two documentary movies will be shown – ČUVAJ FILM! i MOJA MEJA

Movie ”Čuvaj film” was filmmed during Second World War, between 1943 and 1945. The author  is Antonio Peraica who, though he was a partisan film maker, hid the controversial recordings after the war. At his death bed, he gave the recordings to his granddaughter, dr. Ana Peraica, who will present the movie.

Movie ”Moja meja”, made by Anja Medved i Nadja Velušček, speaks about life in Gorica at the end of Second World War. The newly build border didn’t just divide the fields, streets and gardens, it also separated feelings, thoughts and expectations of the local people.


eulogo  “With the support of the Culture Programme of the European Union”

smuglers confessional1

Scena iz filma

Uspomene, fotografije i isječci iz obiteljskih i arhivskih filmova iz pograničnog područja Nove Gorice i Gorize govore o tome kako se dvije različite stvarnosti mogu istodobno naći na istom mjestu.

Sadržaj filma

Carinska zgrada na granici između dva gradića, dvije zemlje, dva društvena sustava, dva svijeta, romanskog i slavenskog, 65 godina nakon kraja rata. S 20. prosincem, kada je Slovenija ušla u zonu Schengena, Nova Gorica se po prvi puta u povijesti našla bez graničnih ograda. Iste noći ovaj se traumatični prostor pretvorio u mjesto susreta. Unutra se nalazi kamera, mikrofon, računalo i zavjesa, a ljudi s obje strane granice počinju nadirati, donoseći svoje priče i slike, darujući svoje doprinose zajedničkom fundusu sjećanja. Donirane uspomene i isječci iz obiteljskih i arhivskih filmova govore kako se dvije različite stvarnosti mogu istodobno naći na istom mjestu.

Komentar redateljice

Naša potreba da očuvamo sjećanje raste u odnosu na brzinu kojom se svijet mijenja. Početkom 20. stoljeća izumljen je film kako bi rasteretio sjećanje, no sjećanje ne govori samo o prošlosti: ono govori i o sadašnjosti, o tome zašto pamtimo određene događaje, a drugih se ne sjećamo. Sjećanje je, dakle, dio naših planova, vizija i strahova o budućnosti. Budućnost uvijek počinje ovdje i sada – potječe iz vrlo specifičnih uspomena i vrlo specifičnih trenutaka zaboravljanja.

Memories, photographies and fragments of family and archive films from the border territory of Nova Gorica and Gorizia tell how can two different realities find themselves simultaneously in the same place.

Film synopsis

A customs office building on the border between two towns, two countries, two social systems, two worlds, the Romanic and the Slavic, 65 years after the end of the war. On 20th of December with the entry of Slovenia into the Schengen area, Nova Gorica for the first time in its short history finds itself without border fences. The same night, this traumatic space transforms into a meeting place. Inside are placed a camera, a microphone, a computer and a curtain and people from both sides of the border start streaming in, bringing their stories and images, donating their contributions to the common holdings of memory. Donated memories and fragments of family and archive films tell how can two different realities find themselves simultaneously in the same place.

Director’s comment
Our need to preserve memory increases in correlation to the speed with which the world changes. In the beginning of 20th century film was invented to unburden memory, but memory speaks of more than merely the past: it also speaks of the present, of why we remember certain events and have no recollection of others. Memory is thus in correlation with our plans for, visions of and fears about the future. The future always starts here and now – stemming from very specific memories and very specific instances of forgetting.


eulogo   “With the support of the Culture Programme of the European Union”