Janez Janša, Janez Janša, Janez Janša – Rad / Work

Mali salon 14/11 – 4/12/2013

jj4jj3jj5

Janez Janša, Janez Janša, Janez Janša – Rad, 2007.

Photo by Robert Sošić

Izložba donosi uvid u ‘slučaj Janša’ od 2007. do danas, u nekoliko međusobno prepletenih segmenata: osobni dokumenti, kolaborativni radovi te reakcije medija . ‘Slučaj’ poprima karakteristike vješto smišljenog krijumčarenja u kojem je ulog sam život, a cilj pretresanje granica između politike, umjetnosti i svakodnevice. Djelovanje ‘neo-Janši’ postaje sredstvo propitivanja simboličke moći imena u sustavu umjetnosti, kao i širim društveno-političkim sferama. Ukazuje na faktore koji sudjeluju u kreiranju identiteta umjetnika tj. umjetničkog rada, dok redefiniranjem poimanja autorstva i vlasništva zalazi u zone represije između individue i kolektiva, građanina i države, umjetničke geste i nacionalnog simbola.   

Projekt Janši se u prvom redu ističe kao performativan, zasnovan na ideji živog i utrostručenog ready madea – umjetnici koriste vlastito trajanje, tijelo i lik kao medij. Trojica, prije poznati kao Davide Grassi, Emil Hrvatin i Žiga Kariž, 2007. prisvajaju ime tadašnjeg premijera i predsjednika Slovenske Demokratske Stranke (SDS-a). Promjenu imena vrše paralelno učlanjivanjem u SDS, simbolički preuzimajući i geslo stranke: što nas je više, brže ostvarujemo cilj. Koristeći se pretjeranom identifikacijom ističu manje zamjetne, fatalističke momente upisane u pozadinu djelovanja nacionalno reprezentativnih obrazaca. Istovremeno, prisvajanje zadobiva potencijalno subverzivni učinak – povećavanje broja Janeza Janši postaje taktika izazivanja pomutnje u političkim redovima i proširenja prisutnosti suvremene umjetnosti. Pitanja koja naviru su; Koliko se današnje umjetničke prakse mogu infiltrirati u političku sferu i isprovocirati samorazumljivo shvaćanje nacionalnog identiteta? Može li inflacija imena oslabiti ili makar uznemiriti poziciju moći ‘pravoga Janše’? Kakve učinke ima preimenovanje za umjetničko djelovanje i za biografije autora?

The exhibition provides an insight into the “Janša case”, from 2007 until the present day, through several intertwined segments: personal documents, collaborative works and media responses. The “case” acquires the characteristics of skilfully planned smuggling, with life at stake and the aim of challenging the boundaries of politics, art and everyday life. The activities of “neo-Janšas” become a means to examine the symbolic power of name in the art system, as well as in broader social and political fields. They point to the factors that participate in creating identities of artists, i.e. work of art, while redefining the notion of authorship and property enters the zone of repression between the individual and the collective, citizen and state, art gesture and national symbol.
The Janša project is primarily performative, based on the idea of a living and tripled ready-made – the artists use their own duration, body and character as the medium. Three men, formerly known as Davide Grassi, Emil Hrvatin and Žiga Kariž in 2007 appropriated the name of the then prime minister and head of the Slovenian Democratic Party (SDS). As they changed their names, they simultaneously became party members, symbolically taking over the party slogan: The more we are, the faster we will reach the goal. By using excessive identification, they underline less noticeable fatalist moments instilled in the background of nationally representative patterns. At the same time, appropriation acquires a potentially subversive effect – an increase in the number of Janez Janšas becomes a tactic of causing a stir in the political circuits and expansion of contemporary art’s presence. The questions arising are: to what extent can today’s art practices infiltrate in the political sphere and provoke a self-understanding idea of national identity? Can inflation of names weaken or at least disturb the power position of “the real Janša”? What are effects of a name change to the artists’ activities and biographies?

Exhibition set-up


eulogo  “With the support of the Culture Programme of the European Union”

Leave a comment